Friday, August 10, 2007

Evo me u Beogradu

I? Utisci? Na zalost Beograd vise nije svet, ali jeste i dalje najlepsi grad na svetu. I zatvaram oci pred cinjenicom da je postao umoran i oronuo, da je poprimio lazni sjaj novog bogatstva, da mu je dugogodisnje vadjenje duse ostavilo mnogobrojne i trajne oziljke.

I dok ja ovde pisem o gradu kao o zivom bicu, pre nego sto postanem nesnosno pateticna, da spomenem da sam fascinirana sposobnoscu vozaca u ovom gradu da od dve trake na autoputu naprave cetri, da se parkiraju na najnemogucijim mestima pobedjujuci zakone fizike i mehanike, da se svi voze, a da je pri tome benzin toliko skup da meni postaje potpuno nejasno kakav je to finansijski perpetum mobile prisutan na ovim prostorima. I pisala bih jos, i jesam, i brisala sam, jer cista emocija nije dobar saradnik u pisanju.

I sto rece Balasevic: sve prave ljubavi su tuzne, pa tako i ova moja prema Beogradu, gradu iz kojeg svaki put odem slomljenog srca, jer ne mogu vise da ga zovem svojim, gradu koji sam dobrovoljno napustila, ali nevoljno otisla, koji je za mene zauvek izgubljen, a tako potreban.

No comments: