Sunday, June 22, 2008

Graduation


Aleksandar is now graduate of Grade school. The name of his school is Bessborough Public School. It is more than 70 years old. Aleksandar attended Bessborough since he was grade 4. It is all together 5 years. The longest period that he belonged to one community. He was excited about graduation, and about the dance after. The dance was organized in the place called "Loots" on Bayview Avenue. When I came to pick him up, his tie was in the pocket of his jacket, that we had to look for, since he forgot where he left it. Well, just not used to wearing a jacket. He also thought that he lost the cell phone, but he did not. Everything was alright. He asked Taylor to dance with him. At first she said: Later, and then she said: No. I told him to keep on trying. One day the girl will dance with him, I am sure. But, for now, it must be very disappointing for him to encounter rejection from the girl that he really likes. We all know how it feels. Still, I try to instill in him: keep your friends close, but your family closer.

Congratulations Aleks!!!!

Wednesday, May 7, 2008

Aleksandar

Why I am proud to be Aleksandar’s mother:

Because Aleksandar is generous and kind
Because he always tries hard to do his best
Because Aleksandar genuinely cares about those less fortunate than him
Because he is sincere and honest
Because he will go places
Because he is easy going and witty
Because he is my only son and I will always remember
How happy I was when I saw him for the first time.

HAPPY HAPPY BIRTHDAY MY BEAUTIFUL, SMART AND WONDERFUL SON!

Friday, February 22, 2008

Beograd, februar 2008.

...Odrasli u bedi i porazu, pijanstvu, tuci i zlostavljanju, u gadostima i ocaju koji su svakodnevno ruzili povesti krezubih staraca o vremenu ponosnih ratnika, o mitskom dobu vraceva koji su krotili kosmicku silu po imenu wakana i jahali na njenim talasima, ogorceni beskrajnim osluskivanjem sina koje nikada nisu nosile kompoziciju punu duhova osvetnika, mladici su bili lak plen za sumanute ideje vraca Zute ptice. Zuta ptica, po svoj prilici vest demagog i madjionicar solidnih sposobnosti, uspeo je da ubedi nekolicinu snaznih i ne bas promocurnih momaka da ih ezotericna varijanta plesa duhova oblaci u narocite kosulje, nevidljive "duhovne kosulje", tajno oruzje Sijuksa. Duhovne kosulje brzo su usle u modu, formirala se kriticna masa sledbenika. Ako nemas duhovnu kosulju, govorilo se, ti nisi nikakav Sijuks, ti si obicna jegulja. U narednoj fazi organizovao je odrede nepobedivih ratnika koji su verovali da im puske ne mogu nista. Cak su i stari, mada nisu odbravali vraceve lazi, govorili da mozda nema niceg loseg u tome da ljudi ponovo osete gordost Sijuksa, da pronadju pricu koja ce im dati snagu. U pricama se, govorili su, krije velika moc. I bili su u pravu.

Jer dogodilo se tako da je vest o ratnim igrama grupe mladih Indijanaca 1890. stigla do neke izovlovane jedinice americke armije,------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-------kada su kod Ranjenog kolena naisli na Zutu pticu i njegove ratnike ( u nevidljivim duhovnim kosuljama), zapucali su bez suvisnih pitanja. Sijuksi su srljali na kursume, verujuci u magiju svog vraca. Poginulo ih je vise od dve stotine.

Iz knjige "Kisa i hartija" Vladimira Tasica

Saturday, February 9, 2008

10. februar 2008





Danas je Dadin rodjendan. Doduse, kod mene jos uvek nije deseti, jos uvek je deveti, ali racunam evropsko vreme. Dva datuma se racunaju kada nekog vise nema: datum rodjenja i datum smrti. Kada nekog vise nema medju nama, obicno se obelezava datum smrti. Ja zelim da proslavim datum Dadinog rodjenja. Hladni kamen ispod kojeg pociva moja jedina sestra je mesto gde je smesteno njeno ovozemaljsko telo. Njena lepota i dobrota nikada nisu prestali da zive.

Dada je dobila ime Radislava po nasem tati. On je bio u vreme njenog rodjenja odsutan i u pismima je slao predloge imena za novog clana porodice. Mojoj mami se ta imena nisu dopala.



Porodicna legenda kaze da je odluku donela baka Ceca: neka se zove Radislava po ocu Radislavu. Nije tesko zamisliti zasto je odmah dobila nadimak Dada. Kazu da sam je ja tako prozvala. Nas dve smo se uvek slatko smejale ovoj fotografiji.


Smejale smo se jer je zid iz nas bio zreo za krecenje, a nas dve zagrljene poziramo, kao da smo u nekom ekskluzivnom studiju.

Ovo je tipicna Dada: ja je se uvek secam takve. Spremne da se nasmeje, da bude vrag, da zraci jednom toplom energijom, i da ostavlja utisak nekoga na koga moze da se racuna i u dobru i u zlu.



Moja jedina seja Dada je ostavila ogromnu prazninu svojim odlaskom. I, evo, skoro ce cetrnaesta godina kako nije vise sa nama, ali ja je se jasno i cisto secam.

Ovu stranicu posvecujem mojim roditeljima. Mojim hrabrim i pozrtvovanim roditeljima.
Ponos i tuga su dve reci koje idu zajedno ovog dana - 10. februara.

Saturday, January 19, 2008

Office Politics

OK. I lived long enough to find out that the name of the game is "winning at office politics".

I decided to stop going through the walls.

It is never too late to change.

I announce today, I am going to be a winner at office politics. I will enlist all the help I can find: resources within myself, talking to people who know more about this than me, reading books and attending seminars.

If a year from now I am still in the same position, hang me up side down on the tree branch somewhere far away and leave me there. This is how determined I am now to make this big change.

Tuesday, January 1, 2008

Prvi januar


Belt Line Trail, Toronto. Jos uvek nije mnogo hladno. Nocas ce temperatura da padne cak do -26 stepeni. Setnja do Daviseville TTC depoa. Sutra je radni dan. Vozovi parkirani. Milina bozija. Mir i belina.

Na TV-u pokazuju beskucnike. Neki od njih kazu da nece ici u svratiste za beckucnike nocas, ma koliko da bude hladno. Kakav izazov. Ponos. Ne pristaju da ih tretiraju kao stoku. Sledeca slika je prvo rodjena beba u Torontu, i tako dalje. Uobicajene novogodisnje vesti: svuda su iste.

2008



Srecna Nova Godina!

Ove godine sam docekala NG sa malo manje pompe i euforije nego pre. Doduse sa prskalicom u ruci: valjda ce doneti srecu.

Ilustracija je klopa, jer NG se vrti oko klope i pica. Posle dodje 1. januar. E, najbolje zurke su bile prvog januara. Na reprizi doceka. Valjda smo svi bili previse napeti za novogodisnju noc, da nesto pogresno ne uradimo i ne pokvarimo novogodisnje raspolozenje, tako da je 1. januar pravo opustanje. Ne moras da se sekiras ni zbog cega i onda dobro raspolozenje dodje samo od sebe.

Dakle, srecna Nova Godina uz moj izbor pesama.

http://www.youtube.com/watch?v=LKRaXPYSzKY

http://www.youtube.com/watch?v=kL0WFcygdWY

http://www.youtube.com/watch?v=DcEm3Tbp6No